Socio-emocionalni razvoj darovite djece

Socio-emocionalni razvoj darovite djece odnosi se na njihovu sposobnost razvijanja i upravljanja emocionalnim stanjem, socijalnim vještinama i odnosima s drugima. Iako darovita djeca mogu imati iznimne kognitivne sposobnosti, važno je prepoznati i podržati njihov razvoj u socio-emocionalnom području. Evo nekih karakteristika i aspekata socio-emocionalnog razvoja darovite djece:

Socio-emocionalni razvoj darovite djece više je sličan nego različit od razvoja djece iz opće populacije, ali ima nekoliko razloga zbog kojih se dodatna pažnja posvećuje tim dvama aspektima kod darovitih:

• Prvi razlog su nerealistična očekivanja okoline od darovitog djeteta da i emocionalno i socijalno bude iznad prosječno razvijeno. Takva očekivanja mogu izazvati različite interpersonalne teškoće.
• Drugi razlog se odnosi na unutarnje sukobe koji se javljaju u darovitom djetetu zbog velikog mogućeg nesrazmjera između intelektualnog i emocionalno – socijalnog razvoja. Takvi sukobi mogu biti uzrokom psiholoških teškoća darovitog djeteta.
• Treći razlog je činjenica da darovito dijete zbog izrazite misaone razvijenosti uočava s jedne strane nesklad unutar sebe, a s druge istodobnu različitost i sličnost s vršnjacima što može izazvati i intra- i interpersonalne teškoće.

Emocionalni razvoj darovite djece

Darovita djeca u emocionalnom području imaju osobine antene, što bi značilo da u mnogo ranijoj dobi nauče tumačiti "jezik tijela" i emocije koje drugi šalju glasom. Već u ranijoj dobi jako su osjetljivi, manje uvrede ili šale lako primaju k srcu, svoje osjećaje često zadržavaju za sebe, a istodobno se izrazito uživljavaju u patnje drugih.

Emocionalni razvoj darovitih obično zaostaje za intelektualnim, što znači da darovita djeca emocionalno reagiraju slično djeci svoje dobi. Daroviti često misle kako osjećaji trebaju imati određenu logiku kao i sve ostalo pa se katkada nađu zbunjena činjenicom da i oni kao i svi ljudi imaju suprotne osjećaje koji ne odgovaraju situaciji.

Emocionalne teškoće darovitih mogu se očitovati kao potištenost, osjećaj neprihvaćanja i nevoljenosti, izrazite emocionalne reakcije i na najmanji neuspjeh i sl.. Najčešće su posljedica nepripadanja skupini vršnjaka iste dobi i nesklada između potreba i onoga što pruža okolina.

Socijalni razvoj darovite djece

Važna bit socijalnog razvoja darovitih jest činjenica da se ta djeca, kad su u društvu vršnjaka, jednostavno moraju prilagoditi činjenici da su po sposobnostima prilično drukčija od ostale djece. S obzirom na to, da je djeci mnogo bitnije da su isti ili slični drugima, a ne različiti od drugih, darovitu djecu stavlja pred težak put. Daroviti osjećaju unutrašnji sukob između potrebe da pripadaju društvu vršnjaka. Zbog toga se često prave da ih vršnjaci ne zanimaju, te se radije igraju sa starijima od sebe. S druge strane, vršnjaci ih često ni ne žele u svom društvu jer se "ne znaju" s njima igrati.

Istraživanja i praktično iskustvo u radu s darovitima pokazuju da oni imaju različite teškoće u području socijalnih odnosa: osamljenost, nedostatak/gubitak prijatelja, često ne slaganje s postupcima druge djece, u skupini vršnjaka češće ih obilježava "omiljenost" nego "prijateljstvo" itd.

Socio-emocionalne specifičnosti darovite djece

Iako je mnogo istraživanja vezano uz kognitivni razvoj darovitih pojedinaca, manji se dio osvrnuo na njihove specifičnosti vezane uz socio-emocionalni razvoj. Darovita djeca se često opisuju kao hipersenzibilni, to jest iskazuju iznimno visoku osjetljivost. Njihova preosjetljivost može iskazati u pet područja:

1. Pretjerana pobudljivost intelekta očituje se velikom "gladi" za znanjem, postavljanjem beskonačnih pitanja i visokom znatiželjom o funkcioniranju svijeta koji ih okružuje. Daroviti pojedinci imaju izrazito aktivan um koji neprestano pokušava steći novo znanje. Uživaju u mentalnim izazovima i zagonetkama. Ova dječica mogu sate provesti istražujući, postavljajući hipoteze i promišljajući o temama koje ih zanimaju.

2. Pretjerana pobudljivost emocija uočava se kod djece koja imaju izražene, duboke i snažne emocije. Takvo će dijete imati mnogo intenzivniju ljutnju ili tugu od prosječnoga djeteta. Ova osobina nerijetko otežava svakodnevicu i darovitom djetetu i njegovoj okolini. Kod takve djece kao da je svaka emocija dodatno potencirana. Suočeni s jakim emocionalnim intenzitetom, roditelji nerijetko teže razumiju njihove burne reakcije. Darovita djeca također mogu biti vrlo osjetljiva na osjećaje i raspoloženja okoline, primjerice na umor ili nervozu. To su djeca koja mogu biti vrlo potresena i danima razmišljati nakon što su vidjela ozlijeđenu životinju ili osobu u nevolji.

3. Pretjerana pobudljivost psihomotorike se očituje pretjeranom osjetljivošću neuromuskularnog sustava, što dovodi do povećane tjelesne aktivnosti i energičnosti. Darovita djeca su često u pokretu, mnogo govore, kao da njihovo tijelo mora pratiti njihov um, koji brzo misli i reagira. Posebice kada su emocionalno pobuđeni, ti pojedinci imaju povećanu potrebu za kretanjem, što može dovesti do problema s okolinom, a postoji i velika mogućnost da se darovitoj djeci s pretjeranom pobudljivošću psihomotorike postavi pogrešna dijagnoza poremećaja pozornosti s hiperaktivnošću (ADHD).

4. Pretjerana pobudljivost mašte očituje se visokom kreativnošću što je jedna od istaknutih značajki darovitih pojedinaca. Kada se ona spoji s bogatom imaginacijom, ti pojedinci zaista mogu imati izgrađen cijeli drugačiji svijet u svojoj mašti. Njihova je mašta živa, oni lako vizualiziraju pojmove, riječi, priče, sanjaju slikovite snove. Njihov um brzo odluta u raznim smjerovima, pa često takve osobe nazivamo nepopravljivim sanjarima. Nije neobično da darovita dječica s izraženom maštom imaju imaginarne prijatelje s kojima se igraju, razgovaraju, osmišljavaju zajedničke priče... Uživaju upotrebljavati metafore i smišljati nove i uzbudljive igre, a njihove su reakcije nerijetko teatralne i dodatno naglašene. Kako ovi pojedinci lako mogu "pobjeći" u svoj svijet mašte, vrlo se lako može dobiti dojam odsutnoga djeteta, stoga je ova skupina također u većoj opasnosti da im se pripiše pogrešna dijagnoza poput poremećaja pozornosti.

5. Pretjerana pobudljivost osjetila može se javiti u pet područja, to jest u području okusa, mirisa, sluha, vida i dodira. Roditelji često vrlo rano primijete ako su im djeca pretjerano osjetljiva na okolne podražaje kao što su buka, miris, okus ili dodir. Nešto što njihovim vršnjacima može biti zabavno, darovitoj djeci koja su pretjerano osjetilno pobudljiva u jednom ili više područja može biti gotovo pa bolno iskustvo.

Jedna od unutarnjih karakteristika darovite djece je i idealizam. Naime, darovita djeca se vrlo često zauzimaju za svoja prava i za prava drugih. Osjetljivija su na nepravdu, stoga na nju češće i reagiraju, čak i ako zbog toga sebe dovedu u nepriliku. Zbog svojih kognitivnih sposobnosti i naprednoga moralnog razvoja darovita djeca lakše uočavaju nelogičnosti i apsurde u svijetu koji ih okružuje. Zbog idealizma neka darovita djeca mogu djelovati preozbiljno, pesimistično ili deprimirano. Darovita djeca ne samo da će biti razočarana nepravdom koju uočavaju u svijetu oko sebe, nego će zbog visokih kriterija i prema sebi i svojim ponašanjima biti vrlo kritična. Zbog toga što im je pravednost visoko u sustavu vrijednosti mogu se ljutiti na one koji ne zadovoljavaju ovu vrijednost.

Perfekcionizam je vrlo često prisutan kod darovite djece. Darovita djeca mogu imati visoka očekivanja od sebe i drugih, te pritom mogu biti vrlo rigidna. Perfekcionizam se može javiti u raznim oblicima koji isprva ne moraju izgledati kao perfekcionizam, na primjer pretjerana kritičnost prema drugima ili prema sebi, strah od neuspjeha, izražena potreba za pobjeđivanjem, pretjerana povučenost ili hvalisavost. Također nam dijete katkad može djelovati kao da je lijeno, no ponašanje koje nam se čini kao lijenost zapravo je posljedica djetetova perfekcionizma. Neka darovita djeca odgađaju ili ne završavaju svoje obaveze jer zapravo nisu zadovoljna rezultatom koji očekuju da će postići. Perfekcionistički nastrojena djeca nisu u potpunosti svjesna svojih sposobnosti. Često ono u čemu su uspješna podrazumijevaju i ne cijene to kao nešto vrijedno, dok im se frustracija javlja zbog usmjerenosti na područja u kojima su manje uspješna.

Kao i sva ostala djeca, darovito se dijete kroz odrastanje suočava s raznim razvojnim izazovima. Razvoj samokontrole, mašte, samopoštovanja, uspostavljanje prijateljskih odnosa, razvoj timske igre i samoprocjenjivanja normalne su faze odrastanja svakoga djeteta. Međutim, zbog svojih iznimnih karakteristika, poput emocionalne osjetljivosti, naprednoga moralnog razvoja, visokog očekivanja od sebe i drugih, naprednog razvoja misaonih procesa, sposobnosti stvaranja ideja i rješenja, darovita se djeca tijekom razvoja nerijetko suočavaju s nekom vrstom socijalnih ili emocionalnih poteškoća. Ako dijete nema podršku i razumijevanje okoline, može se osjećati neprihvaćenim, osamljenim, potištenim ili čak iskazivati agresivno ponašanje. Zbog toga je važno darovitu djecu prihvatiti onakvima kakvi jesu i omogućiti im da se osjećaju ugodno u društvu u kojem žive, te da se uz našu podršku ostvare i u socio-emocionalnom području životaOvdje upišite svoj tekst.